hladni rat, razdoblje međunarodnih odnosa od kraja 1940-ih do početka 1990-ih, obilježeno međusobnim suprotstavljanjem i nadmetanjem SAD-a i SSSR-a te njihovih saveznika u globalnim geopolitičkim, gospodarskim i drugim odnosima. Učvršćen je bipolarnom strukturom međunarodnih odnosa (Istok–Zapad), nastalom nakon II. svjetskog rata (→ blokovska politika). Isključivao je izravni oružani sukob vodećih sila (tzv. vrući rat), ali su one u mnogobrojnim sukobima širom svijeta često podupirale suprotne zaraćene strane, sukobljavajući se na taj način preko posrednika. Unatoč tomu tijekom hladnoga rata nekoliko kriznih situacija prijetilo je i izravnim sukobom velesila (kubanska kriza 1962., arapsko-izraelski sukob 1973. i dr.). Premda geopolitički prouzrokovan problemima poratne Europe (tzv. berlinska kriza i podjela Njemačke 1948–49), hladni se rat od 1950-ih prostorno odnosio i na niz tek stvorenih afričkih i azijskih država (→ dekolonijalizacija), što su ih velesile nastojale uključiti u svoja savezništva i interesna područja. Hladni je rat podrazumijevao i uvećano naoružavanje glavnih sudionika. Obrambeni troškovi (u milijardama USD) SSSR-a povećavali su se s 15,5 (1950) na 72 (1970) i 131,5 (1980) a SAD-a s 14,5 (1950) na 77,8 (1970) i 143,9 (1980) milijarde USD. U skladu s domino teorijom i drugim doktrinama, SAD je nastojao ograničiti utjecaj SSSR-a, pa je početkom 1970. imao sporazume o obrani s 42 države dok su američke vojne snage bile raspoređene u 30 država. Sredinom 1980-ih SAD je izvan nacionalnog teritorija imao oko 503 800 vojnika, najviše u Zapadnoj Njemačkoj (249 753), Japanu (46 663) i u Južnoj Koreji (41 392). Istodobno je SSSR u savezničkim i prijateljskim državama izvan Varšavskog ugovora imao oko 24 000 vojnika, a oko 115 000 vojnika angažirao je u ratu u Afganistanu (potkraj 1988. SSSR je u Istočnoj Njemačkoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Madžarskoj i Mongoliji imao oko 678 500 vojnika). Tijekom hladnoga rata, suprotstavljene velesile bile su i najveći izvoznici oružja: 1978–82. u tom je poslu SAD zaradio 27 mlrd. USD a SSSR 25,4 mlrd. USD. S razvojem politike detanta slabio je opseg nadmetanja velesila u hladnom ratu. Posebno je Helsinška konferencija (1975) značila njegovo ublaživanje u Europi. Političke promjene u SSSR-u od 1985 (za vladavine M. Gorbačova), koje su dovele do ideološke i geopolitičke razgradnje sovjetskog bloka, potaknule su proces okončanja hladnoga rata, pa od početka 1990-ih započinje razdoblje sigurnosne i gospodarske suradnje zapadnih sila i Rusije.
